Mjesto gdje ćeš naći pouzdane recepte i korisne savjete
Moji najbolji recepti koje uvijek koristim da uljepšam prosinac
Vjerujem da za Francusku svatko ima svoj recept ili bolje rečeno svatko ju radi na svoj način. Ovu sam upoznala kad ju je kolegica donijela na posao, a radila ju je gospođa Ankica. Od tada ju radim samo na taj način. Sastojaka se držim okvirno, ovisno koju količinu trebam ili u nekim slučajevima koliko čega imam. Nikad mi se nije dogodilo da ne uspije. Kad znam da će se jako brzo pojesti koristim svoju domaću majonezu.
Ovo je omiljeni recept mog supruga. Započelo je prije par godina kada se u jednom trgovačkom lancu pojavio svježi bakalar po vrlo pristupačnoj cijeni. Pa se G. vratio iz dućana s bakalarom od par kila 🙂 U zadnje vrijeme teško se nađe svježi bakalar pa najčešće koristim file svježeg oslića.
Jedan tipičan recept koji me mirisom podsjeća na dane oko Božića. Vrlo jednostavan za pripremu i može dugo stajati u prohladnoj prostoriji (ako uspiju preživjeti).
Ove fritule su također vrlo jednostavne i brze. Za njih vam treba malo više od 30 minuta. Jedini problem je što nestanu jednako brzo kao što se i rade :-). Ono zbog čega su mi ove posebno dobre je što su vrlo hrskave izvana, a iznutra ostanu prozračne i sočne.
Ove fritule su jednostavne, a fine prozračne i sočne. Naravno, najbolje su kad su još malo tople… Moji dečki ih vole prerezane i napunjene Nutellom, a meni je draži pekmez od naranče ili mandarine. A idu dobro i same…
Oduvijek obožavam medenjake, ali do ovog recepta nisam bila fan domaćih jer su mi bili nekako pretvrdi i presuhi. Ovi su mi najbolji odmah kad se ispeku, dok su još topli, jer su fantastično meki i fini. Koricu naranče sam dodala u jednom trenutku i sad ih rijetko radim bez nje. Baš im daje “ono nešto”
Kad je sezona domaćih naranči treba iskoristiti finu koru i napraviti prave domaće arancine. Nije to uopće tako teško kao što se na prvu čini. Jednom kad probate vidjet ćete da je u stvari vrlo jednostavno. Malo traje, ali guštate u njima dugo vremena. Cijenu da i ne spominjemo. Pa krenimo redom…
Drago mi je da sam naučila raditi ove keksiće jer uvijek više volim da moji dečki jedu domaće nego kupovne. Ne izgledaju uvijek baš jednako lijepo kao kupovni, ali okus je izvrstan.
Priča je počela kad je G. davnih dana donio jedan paprenjak koji je dobio na letu za nešto. Hrskav, papren, odlično začinjen, ma mmmmmmm…. I onda je krenulo istraživanje i testiranje recepata. Svi koji su ih probali mi kažu da je recept sada odličan. Samo mi još fale kalupi….
Meni su jedni od najdražih keksića koje pečem u prosincu. Puno sam ih ispekla i puno eksperimentirala s njima, ali nikad se ništa nije bacilo. Bez naranče, s narančom. Razne vrste šećera u prahu… ma svašta… još me očekuje eksperiment s brašnom od rogača… stay tunned