Mjesto gdje ćeš naći pouzdane recepte i korisne savjete
i pravo vrijeme za krenuti s pripremom džemova . . . . . . . . .
Jako volim tikvice i stalno pokušavam i bolju polovicu nagovoriti na njih što mi do sad baš i nije uspijevalo. I onda je baš on donio ovu ideju s posla. Uz malo testiranja 2 različita recepta došla sam do ovog koji mi je najbolji. Uz njih najbolje ide sir s dosta vrhnja i puno vlasca ili tzatziki umak. Na isti način mogu se napraviti i patlidžani.
Pesto teoretski može biti od bilo čega zelenog. Dobro, možda ne baš od bilo čega, ali recimo bosiljak, medvjeđi luk, mišanca…. Također u njega mogu ići različite sjemenke: pinjoli, orasi, bademi, indijski oraščići. Svaki je odličan na svoj poseban način. Pa vam ja u ovom receptu donosim neki generalni omjer sastojaka. Ponekad je potrebno nešto više ulja, zelenila može biti i nešto više, ali otprilike to je to. Ja ne stavljam sol jer kasnije na gotovo jelo dodajem puno parmezana.
“Pekmez je gusta smjesa voća u koju se, prema ukusu, dodaje šećer. Dodaje se najviše 20 posto šećera ili se on uopće ne dodaje, ovisno o količini voća. Kuha se dok ne postane u potpunosti gust. Može sadržavati komadiće voća, a kod pripreme ne koristi se ni pektin, niti bilo kakva limunska kiselina. Najčešći pekmez je onaj od šljiva.”
Ovo se originalno naziva ružice jer tako izgledaju, ali zbog lakšeg traženja radije ću je zvati baklava. Znaš da je recept jako dobar kad ti kažu: “ja ti uopće ne volim baklavu, ali ova tvoja je izvrsna”. Oni koji vole baklavu ne srame se tražiti nekoliko komada.
Savršena torta za ljubitelje čokolade. Jednostavna po sastojcima i pripremi, a svi koji su je probali traže još. Obično ju radim u kombinaciji s kremom od vanilije jer lagana i hladna krema od vanilije ublažava, ali i stiče jačinu čokolade. Uvijek ju grijem prije posluživanja jer to daje “ono nešto posebno”.
Vjerujem da za Francusku svatko ima svoj recept ili bolje rečeno svatko ju radi na svoj način. Ovu sam upoznala kad ju je kolegica donijela na posao, a radila ju je gospođa Ankica. Od tada ju radim samo na taj način. Sastojaka se držim okvirno, ovisno koju količinu trebam ili u nekim slučajevima koliko čega imam. Nikad mi se nije dogodilo da ne uspije. Kad znam da će se jako brzo pojesti koristim svoju domaću majonezu.
Ovo jelo čudnog imena moja baka pa tako i mama nikad nisu pripremale i zato sam ga upoznala tek kad je suprug poželio da to pripremim. Moram priznati da sam bila potpuno začuđena tom kombinacijom 2 ugljikohidrata. Prihvatila se tražilice što je dodatno unijelo komplikacije jer ja to nikad nisam vidjela i nisam znala što očekivati. Sklepala sam neki svoj recept koji se pokazao kao vrlo uspješan.
Ovo je odlično jelo za one koji nisu ljubitelji standardnog variva od poriluka. Super je za ljetne dane jer je jednostavno i brzo gotovo, a usput je i sezona poriluka u vrtu. Kao i uvijek, preporučam domaći poriluk zbog intenzivnijeg okusa. Šampinjoni su dobrodošli, ali nisu uvjet za ovo jelo.
Volite pileća jetrica i volite batate? Ovo je odlična prilika da svoje omiljene sastojke spojite u jedno jelo. Koje se lako i brzo pripremi kad stignete s posla. Malo začinskog bilja na vrhu pa još i lijepo izgleda.
Ova salata je najbolja s mladim krumpirima, ali može se raditi i s običnim. Ako su skroz mladi i iz domaće proizvodnje nemojte ih niti guliti. Izvrsno je ako na placu kupite domaću rukolu koja je daleko intenzivnija od ove iz supermarketa. Ako ju imate u vrtu to je još bolje 🙂
Ovu paštetu radim godinama iako to ne činim često. Uglavnom kad mi dolaze gosti ili kad je neka fešta. Najbolje se slaže s domaćim raženim kruhom ili prepečenim bijelim. Zahvalna je i može stajati nekoliko dana u frižideru.
Ovo je omiljeni recept mog supruga. Započelo je prije par godina kada se u jednom trgovačkom lancu pojavio svježi bakalar po vrlo pristupačnoj cijeni. Pa se G. vratio iz dućana s bakalarom od par kila 🙂 U zadnje vrijeme teško se nađe svježi bakalar pa najčešće koristim file svježeg oslića.
Ako ne volite klasičan kelj u obliku variva ovo je odličan izbor. Jeftino i jednostavno jelo koje stignete spremiti kad dođete s posla. Sasvim je okej i za slijedeći dan.
Osnova za ovaj recept su mi bile moje kiflice koje uvijek uspiju, ali sam htjela da budu s domaćim kvascem i da ih ne punim. Rezultat je bio stvarno odličan. Hrskavo izvana, meko i pahuljasto unutra, ma super. I ružmarin ispadne fino hrskav i dobro ide u ovoj kombinaciji.
Jako volim tikvice i stalno pokušavam i bolju polovicu nagovoriti na njih što mi do sad baš i nije uspijevalo. I onda je baš on donio ovu ideju s posla. Uz malo testiranja 2 različita recepta došla sam do ovog koji mi je najbolji. Uz njih najbolje ide sir s dosta vrhnja i puno vlasca ili tzatziki umak. Na isti način mogu se napraviti i patlidžani.
Ova kombinacija je odlična i osvježavajuća. Još kad bi kozice dolazile očišćene bilo bi još jednostavnije. Preporučam kupovinu onih krupnijih. brže se čiste :-). Ovu kombinaciju možete napraviti i u mesnoj varijanti tako da kozice zamijenite tanko rezanim steakom.
Ovaj jednostavan i često korišteni recept dugo čeka svoj trenutak objave. Uvijek nekako nemam vremena poslikati jer žurim da ručak bude što prije. Ali neka, došao je i on na red. Kao prilog piletini možete poslužiti pire od krumpira ili batata, rižu, palentu, heljdu,…. sa svime se slaže. Uz to odlično idu i sve vrste zelene salate.
Za pripremu ove juhe možete koristiti bilo koju vrstu zrele buče. Ja sam do sada koristila Butternut, Špageti tikvu i Prinčevu krunu. Obzirom da u nju ide stvarno dosta začina okusi se na kraju nisu znatno razlikovali.
Ovo je jedan od najjednostavnijih recepata za panna cottu koji možete kombinirati s raznim preljevima. ALI jednom kad probate ovu foru s pistacijama rijetko ćete koristiti neki drugi 🙂
Ove fritule su također vrlo jednostavne i brze. Za njih vam treba malo više od 30 minuta. Jedini problem je što nestanu jednako brzo kao što se i rade :-). Ono zbog čega su mi ove posebno dobre je što su vrlo hrskave izvana, a iznutra ostanu prozračne i sočne.
Iako se smatraju starinskim jelom i jelom naših baka moram priznati da ih se uopće ne sjećam iz djetinjstva. Možda ih samo tada nisam voljela. Počela sam ih pripremati jer je muž došao na tu ideju. Osnovni recept sam našla u knjizi Tjestenina.
Ovo je neka moja varijanta bolonjeza. Talijani bi sigurno rekli da je previše umaka, ali mi to tako volimo. Količina u receptu je za 4 osobe. Obzirom da za pripremu umaka treba dosta vremena obično napravim duplu smjesu i polovicu spremim u škrinju.
Raženi kruh volim oduvijek. I dugo je teško bilo naći negdje pravi raženi kruh, a ne ove neke gdje se pod raženi misli na kruh s 20% raženog brašna. Jedno vrijeme smo se snalazili kod nekog malog proizvođača na placu, a onda sam se bacila u priču domaćeg raženog kruha. Starter, domaći kvasac i te priče…. i eto ga sad….
Ovo je vrlo zahvalan rižoto i slobodno ga isprobajte prvi put čak i ako vam dolaze gosti. Više se i ne sjećam na koji način sam točno došla do ovog recepta. Samo znam da sam iščitala mnoštvo stranica i na kraju odlučila improvizirati.
Već dugo vremena ne radim doma druge vrste pizze osim ove. Sve je vrlo jednostavno, hrskavo i puno okusa. Kao i obično kod mojih recepata ja sam štreber i držim se svih uputa.
O da…. one prave, skroz otpočetka. I nemojte misliti da sam zaboravila u sastojke staviti sir. Nisam. Ne ide. Samo parmezan. I ja sam bila ful skeptična, ali nije potreban. Svega ima točno koliko treba. Nemojte odustati kad vidite količinu teksta. Probajte jednu subotu.
Spletom okolnosti jednom sam dobila nekoliko kutijica namaza od čvaraka. Fin je, samo kako da ga potrošim kad slabo jedemo kruh….. ? A onda sam se sjetila da već dugo želim probati napraviti čvarkuše.
Drago mi je da sam naučila raditi ove keksiće jer uvijek više volim da moji dečki jedu domaće nego kupovne. Ne izgledaju uvijek baš jednako lijepo kao kupovni, ali okus je izvrstan.
Znam da ovo nije “prava” carbonara u koju ne ide vrhnje nego samo žumanjci, međutim ovo je odličan izbor za brzo i ukusno jelo na kraju radnog dana.
Kad vam nakon soparnika ostanu stapke od blitve pospremite ih u frižider i iskoristite dan-dva kasnije za ovo lagano i ukusno jelo. Mogu ga iskoristiti i vegeterijanci koji samo preskoče slaninicu 🙂 i umjesto nje u blitvu dodaju žlicu maslinovog ulja ili maslaca.
Što učiniti kad u vrtu imaš masu blitve, a želiš nešto drugačije od blitve na lešo? Par osnovnih sastojaka koje obično svi imamo doma, malo volje, dobar recept i voila….. fini ručak je tu… Ovaj zanimljivi način izrade tijesta još je bolji od standardnog za sopranik.
Ovog proljeća sam po prvi put odlučila posaditi poriluk jer sam naišla na sadnice na akciji :-). Bio je to pun pogodak! Briga oko njega je minimalna, a i sigurna sam da nema nikakve kemije. Kao i obično kod variva, malo pancete ili špekića čini bitnu razliku u konačnom rezultatu.
Ne mogu ih pohvaliti da se brzo pripremaju, ali su zato jako ukusni. Dobri su i hladni slijedeći dan. Odlično se slažu sa svim vrstama variva, a po ljeti mi najbolje idu uz Tzatziki (umak sa svježim krastavcima)…
Kad sam prvi put vidjela ovaj recept bila sam vrlo neodlučna. A onda se dogodilo da imam goste i da nemam puno vremena za pripremiti nešto. I dogodila se ljubav prema ovom tijestu. Testiranjem sam malo promijenila originalni recept i smanjila maslac, a dodala malo soli u tijesto i eto ga – zvijezda je rođena…
Sve je teže pronaći taj “starinski” burek na četvrtine, pa da je još fin, da ima dovoljno mesa, da je vruć, da je….. Pa onda ideš probati može li se to napraviti i doma. Naravno da može. Možda treba napraviti koji burek dok se ne pogodi baš onaj pravi omjer svih sastojaka, papra, soli, ali svi redom koje sam napravila su bili odlični. Sigurno bolji od prosjeka pekara.
Ovaj recept sam dobila od prijateljice Martine i jedan je od rijetkih koji niti nakon puno primjena nisam ni trunku promijenila. Samo sam u recept dodala trikove i savjete da vam bude lakše. Meni su najbolje kad koristim punjenje od svježeg sira, ali svi sirevi su prijatelji ovih kiflica…
Taj grah. To kao svi znaju skuhati. Ono, kak ne znaš skuhati grah? Pa to ti je jednostavno… Iako ga sad već nešto vremena znam skuhati stvarno dobro i dalje se držim recepta i ne improviziram puno. I super je što uvijek dobro ispadne. Nije potrebna zaprška jer na ovaj način bude prilično gust. Ako slučajno nisam potpuno zadovoljna gustoćom na kraju samo uzmem manju količinu svega i usitnim štapnim mikserom i vratim natrag.
Prošle godine sam naišla na ovaj recept koji me podsjetio na trokutiće iz jedne odlične slastičarne gdje smo ih nekad kupovali. Od prve su ispali odlični kao i svaki put nakon toga. S vremenom sam malo smanjila šećer u odnosu na recepte koji se nalaze po netu jer mi volimo manje slatko. Radila sam ih s pekmezom od marelica i malina. Odlične su obje kombinacije iako je nam doma malina draža jer se bolje ističe.
Konačno sam pronašla način kako napraviti peciva za moje mladiće od mog domaćeg kvasca. Hrskava su izvana i mekana iznutra. Peciva su naravno najfinija dok su svježa. Nakon 2 dana možete ih tostirati i tako ponovno dobiti hrskavost izvana. Ako će vam stajati više od 3 dana preporučam držanje u frižideru.
Varijanta domaćeg sladoleda za one koji vole voćne okusa. Može se napraviti i s drugim bobičastim voćem. Smrznutim ili svježim.
“Pekmez je gusta smjesa voća u koju se, prema ukusu, dodaje šećer. Dodaje se najviše 20 posto šećera ili se on uopće ne dodaje, ovisno o količini voća. Kuha se dok ne postane u potpunosti gust. Može sadržavati komadiće voća, a kod pripreme ne koristi se ni pektin, niti bilo kakva limunska kiselina. Najčešći pekmez je onaj od šljiva.”
“Džem ima veće, pa čak i nedovoljno skuhane komadiće voća kako bi već na prvi pogled bilo jasno od čega je pripremljen. Priprema se od samo jedne vrste voća. Kuhaju se cijeli plodovi koji se moraju osjetiti pri uživanju. Dodaje se nešto šećera po želji, a kako je džem u potpunosti prirodan, a voće od kojeg se sprema prirodno slatko, on ponekad nije ni potreban.”
Jednostavna, pjenasta sladoledna krema obogaćena prženim lješnjacima u karamelu. Izvrsno za posluživanje kad vam dolaze gosti jer možete sve napraviti dan ili dva ranije. Isto tako možete i sami uživati nekoliko dana u izvrsnom domaćem sladoledu.
Pesto teoretski može biti od bilo čega zelenog. Dobro, možda ne baš od bilo čega, ali recimo bosiljak, medvjeđi luk, mišanca…. Također u njega mogu ići različite sjemenke: pinjoli, orasi, bademi, indijski oraščići. Svaki je odličan na svoj poseban način. Pa vam ja u ovom receptu donosim neki generalni omjer sastojaka. Ponekad je potrebno nešto više ulja, zelenila može biti i nešto više, ali otprilike to je to. Ja ne stavljam sol jer kasnije na gotovo jelo dodajem puno parmezana.
Svježa domaća tjestenina mi je dugo bila bauk, a onda sam shvatila koliko ju je jednostavno napraviti uz malu pomoć stroja za tijesto. Treba uložiti malo vremena, ali sigurni ste da u tom tijestu nema ništa više osim tri sastojka: jaja, brašno i sol. Ja ju nikad ne sušim kako bih je spremila već uvijek radim svježu.
Ovo je stvarno jako jednostavan džem koji se može pripremiti od svježih ili smrznutih borovnica. Bez šećera i bez konzervansa, samo borovnice, med i sok od limuna.
Jedan tipičan recept koji me mirisom podsjeća na dane oko Božića. Vrlo jednostavan za pripremu i može dugo stajati u prohladnoj prostoriji (ako uspiju preživjeti).
Vrlo lagan i prozračan desert kao stvoren za ljetne dane. Kombinacija je mog omiljenog “listanog” tijesta by Mrvica i kreme od vanilije. Ovaj put sam koristila jagode jer im je bila sezona. Mogu se kombinirati s bilo kojim voćem