Mjesto gdje ćeš naći pouzdane recepte i korisne savjete
Ovaj jednostavan i često korišteni recept dugo čeka svoj trenutak objave. Uvijek nekako nemam vremena poslikati jer žurim da ručak bude što prije. Ali neka, došao je i on na red. Kao prilog piletini možete poslužiti pire od krumpira ili batata, rižu, palentu, heljdu,…. sa svime se slaže. Uz to odlično idu i sve vrste zelene salate.
Ovo je odlična ideja ako vam preostane pečene pastrve ili neke druge ribe. Ja ostatke pospremim u frižider. Prije toga ih prelijem s malo maslinovog ulja. Tako mogu stajati nekoliko dana. Kruh koristim svoj domaći bijeli kruh koji malo istostiram.
Za pripremu ove juhe možete koristiti bilo koju vrstu zrele buče. Ja sam do sada koristila Butternut, Špageti tikvu i Prinčevu krunu. Obzirom da u nju ide stvarno dosta začina okusi se na kraju nisu znatno razlikovali.
Ovo je jedan od najjednostavnijih recepata za panna cottu koji možete kombinirati s raznim preljevima. ALI jednom kad probate ovu foru s pistacijama rijetko ćete koristiti neki drugi 🙂
Ove fritule su također vrlo jednostavne i brze. Za njih vam treba malo više od 30 minuta. Jedini problem je što nestanu jednako brzo kao što se i rade :-). Ono zbog čega su mi ove posebno dobre je što su vrlo hrskave izvana, a iznutra ostanu prozračne i sočne.
Bijeli kruh je prilično pipav jer je tijesto mekano i teško ga je kasnije izvaditi iz posude za dizanje jer se zalijepi. Zato sam pokušala napraviti ovu foru s kalupom. Dobro je, jedino je struktura drugačija od običnog bijelog kruha tj. sitnije su rupice. Fora je jer je zgodan za rezanje za sendviče i slično.
Iako se smatraju starinskim jelom i jelom naših baka moram priznati da ih se uopće ne sjećam iz djetinjstva. Možda ih samo tada nisam voljela. Počela sam ih pripremati jer je muž došao na tu ideju. Osnovni recept sam našla u knjizi Tjestenina.
Prvi put sam domaću Pavlovu probala kod šogorice Ivane. Oduvijek sam ljubitelj puslica i tih raznih kora od bjelanjaka, ali nikako da mi uspiju kako treba. Sa strahom sam prionula na izradu i dogodilo se čudo i uspjela je savršeno. Ono što je još bolje je da svaki put bude jednako savršena. Svi koji su je imali priliku probati slažu se s tim.
Ovo je neka moja varijanta bolonjeza. Talijani bi sigurno rekli da je previše umaka, ali mi to tako volimo. Količina u receptu je za 4 osobe. Obzirom da za pripremu umaka treba dosta vremena obično napravim duplu smjesu i polovicu spremim u škrinju.
Ovo je neki usputno sklepani recept, ali rezultat je ispao odličan. Kruh traje danima. Ako nešto slučajno preživi ide u škrinju i koristi se za faširance ili sve ostalo gdje je potreban stari kruh.
Oko proizvodnje startera postoji hrpa toga na internetu i pokoja knjiga. Ja sam se nekako odlučila za ovaj recept. Kažu da je taj raženi starter najlakši za početnike, pa je tako i meni uspjelo od prve.
Raženi kruh volim oduvijek. I dugo je teško bilo naći negdje pravi raženi kruh, a ne ove neke gdje se pod raženi misli na kruh s 20% raženog brašna. Jedno vrijeme smo se snalazili kod nekog malog proizvođača na placu, a onda sam se bacila u priču domaćeg raženog kruha. Starter, domaći kvasac i te priče…. i eto ga sad….
Ovo je vrlo zahvalan rižoto i slobodno ga isprobajte prvi put čak i ako vam dolaze gosti. Više se i ne sjećam na koji način sam točno došla do ovog recepta. Samo znam da sam iščitala mnoštvo stranica i na kraju odlučila improvizirati.
Skupila sam na jednom mjestu sve što sam kroz vrijeme naučila o rižotu. Sastojci mogu varirati ovisno o tome je li rižot “prazan” kao na primjer s bobom ili gljivama ili u njega ide sipa ili lignja. Detalji su navedeni kod pojedinih recepata, a ovdje … pročitaj više
Bob mi je jako drag jer je prvi od plodova koji dođu u mom vrtu. Najdraže mi je ako ga uspijemo potrošiti bez spremanja u zamrzivač pa tih dana nemilice jedemo ovaj rižot. Preporučam da ga probate baš kad mu je sezona
Već dugo vremena ne radim doma druge vrste pizze osim ove. Sve je vrlo jednostavno, hrskavo i puno okusa. Kao i obično kod mojih recepata ja sam štreber i držim se svih uputa.
O da…. one prave, skroz otpočetka. I nemojte misliti da sam zaboravila u sastojke staviti sir. Nisam. Ne ide. Samo parmezan. I ja sam bila ful skeptična, ali nije potreban. Svega ima točno koliko treba. Nemojte odustati kad vidite količinu teksta. Probajte jednu subotu.
Spletom okolnosti jednom sam dobila nekoliko kutijica namaza od čvaraka. Fin je, samo kako da ga potrošim kad slabo jedemo kruh….. ? A onda sam se sjetila da već dugo želim probati napraviti čvarkuše.
Ove fritule su jednostavne, a fine prozračne i sočne. Naravno, najbolje su kad su još malo tople… Moji dečki ih vole prerezane i napunjene Nutellom, a meni je draži pekmez od naranče ili mandarine. A idu dobro i same…
Kao jedan od Božićnih poklona dobila sam domaće rolice od listanog tijesta. Poklon kao stvoren za mene. Rolice su neutralne i mogu se puniti slanim ili slatkim. Ovaj put sam se ipak odlučila za slatko i moju omiljenu kremu od vanilije…
Oduvijek obožavam medenjake, ali do ovog recepta nisam bila fan domaćih jer su mi bili nekako pretvrdi i presuhi. Ovi su mi najbolji odmah kad se ispeku, dok su još topli, jer su fantastično meki i fini. Koricu naranče sam dodala u jednom trenutku i sad ih rijetko radim bez nje. Baš im daje “ono nešto”
Kad je sezona domaćih naranči treba iskoristiti finu koru i napraviti prave domaće arancine. Nije to uopće tako teško kao što se na prvu čini. Jednom kad probate vidjet ćete da je u stvari vrlo jednostavno. Malo traje, ali guštate u njima dugo vremena. Cijenu da i ne spominjemo. Pa krenimo redom…
Drago mi je da sam naučila raditi ove keksiće jer uvijek više volim da moji dečki jedu domaće nego kupovne. Ne izgledaju uvijek baš jednako lijepo kao kupovni, ali okus je izvrstan.
Brze i fine. Osnovu za ovaj recept pronašla sam u knjizi za Dukan prehranu, a onda sam ga malo nadogradila. Ono što ovu priču čini posebno dobrom su ljuti dijelovi. Ako niste fan možete i bez toga, ali probajte jednom i tu varijantu.